Ja sam voljela barbike. I lego kocke. Puzzle sam doslovno obožavala, mogla sam satima slagati kartu svijeta i po podu tražiti jednu od valjda sto puzzli mora. Voljela sam knjige. Jedan od najdražih dana u godini bio je dan kad smo dobivali nove školske knjige. Voljela sam i spomenare, dnevnike i zapravo svaku bilježnicu u koju se nešto moglo zapisivati. Još uvijek volim puzzle i knjige i bilježnice i lego kocke. I nekako bi mi malo bilo drago da i Elena voli puzzle i knjige i bilježnice i lego kocke pa da zajedno slažemo kartu svijeta i satima tražimo jednu od valjda sto puzzli mora i da od lego kocki sagradimo kuću i dvorište i vrt i još svašta nešto. Pokušala sam. I s puzzlama i barbikama i lego kockama. Nije išlo. Ne zanima je pretjerano ništa od navedenog.
Elena voli igračke koje svijetle. Koje proizvode zvukove. Voli pilates loptu, trampolin, romobil i role. Voli skakati, kretati se, osjetiti različite teksture pod prstima, slušati različite zvukove. Voli i listati knjige, zamotana pod dekom. Po mogućnosti teškom dekom. Voli vodu i lišće i pijesak i zemlju. I igru sa Smrdljivim Martinom, kakvom kišnom glistom ili sljepićem od pola metra dužine. Voli kuhanje i pravljenje kolača. Pokazala mi je nov način odvajanja bjelanjka od žumanjka, jednostavniji od onog kojeg sam ja znala. Možemo se zajedno igrati, to uopće nije upitno. Umjesto jedne od sto puzzli mora tražit ćemo kišnu glistu. Trebat će nam otprilike isto vremena za pronalazak.
Autistična djeca imaju svoje radosti. Ako dozvolimo da nam pokažu koje su to, umjesto da im namećemo svoje, imat ćemo dijete koje se itekako može i zna igrati i zabaviti. Ako se tvoje dijete dosađuje i ne pokazuje interes za igračke koje dovlačiš doma i aktivnosti koje nudiš, probaj neke od “naših”, možda se iznenadiš 🙂
zvučne igračke (instrumenti, igračke na baterije, dječji mikrofon, igračke koje ponavljaju ono što izgovoriš)
vizualne igračke (pješčani sat s atraktivnim bojama), lampice (tipa božićne – našeg stana bi se Betlehem posramio)
taktilne igračke (postoji jako velik izbor, uglavnom spadaju pod didaktičke igračke)
sličice (isprintani ili nacrtani i izrezani omiljeni likovi iz crtića i pjesmica)
baloni od sapunice (i općenito bilo kakva sapunica)
voda (i sve moguće aktivnosti s vodom) – ako imaš mogućnosti, postoje mekana crijeva za zalijevanje s nastavkom koji se može postaviti na pod pa dobiješ pravi vodoskok i zanimaciju koja može trajati unedogled
ljuljačka, ona najobičnija, komad okrugle plastike i konop – savršena za ljuljanje naprijed – natrag, lijevo – desno i u krug
sobni (pilates) trampolin – promjera oko metar, zgodan za male prostore
senzorna vreća
“teška deka” (pazi da težina deke ne prelazi deset posto težine djeteta)
romobil / role
pilates lopta (da smo je platili još deset puta više, isplatilo bi se)
loptice različitih materijala i veličina, pikule
igre s kinetičkim pijeskom, običnim pijeskom, zemljom, brašnom, rižom
igra u hrpi lišća (što veća hrpa, tim bolje)











Zapravo, dijete će ti samo pokazati što ga zanima, što želi i u čemu uživa. Nemoj forsirati ono što ti misliš da je jako fora ili ono čime se “sva djeca igraju” ili ono što će dijete naučiti simboličkoj igri ili igri pretvaranja. Nametanje će stvoriti samo frustraciju, a poanta igre nije frustracija nego zabava. Nikad ne znaš, možda i tebi postane zabavno pravljenje kolača od blata (s dodatkom latica cvijeća).
Author

Mama i autorica knjiga "Njezino veličanstvo, Elena" i "Elena - S autizmom u školu"

